Dugoročni efekti zagađenja tla su brojni i može biti teško nositi se sa njima, u zavisnosti od prirode kontaminacije.
Kako se tlo zagađuje
Tlo je neka vrsta ekosistema za sebe, i relativno je osjetljivo na strane tvari koje se na njega primjenjuju. To je dobro za nas u slučaju da želimo da dodamo amandmane u tlo, đubrivo i kompost kako bismo tlo učinili zdravijim, ali nije tako dobro kada je u pitanju zagađenje tla.
Postoji mnogo različitih načina na koje tlo može postati zagađeno, kao što su:
- Procjeđivanje sa deponije
- Ispuštanje industrijskog otpada u tlo
- Prodor kontaminirane vode u tlo
- Pukotina podzemnih rezervoara
- Prekomerna primena pesticida, herbicida ili đubriva
- Procjeđivanje čvrstog otpada
Najčešće hemikalije koje izazivaju zagađenje tla su:
- Naftni ugljovodonici
- Teški metali
- Pesticidi
- Rastvarači
Zagađenje tla se dešava kada se ove hemikalije prianjaju na tlo, bilo direktno izlivanjem na tlo ili kontaktom sa tlom koje je već kontaminirano.
Kako svijet postaje sve industrijaliziraniji, dugoročni efekti zagađenja tla postaju sve veći problem u cijelom svijetu. Smatra se da je punih 150 miliona milja kineskog poljoprivrednog zemljišta kontaminirano.
Problemi zagađenja tla
Čak i kada se tlo ne koristi za hranu, pitanje njegove kontaminacije može biti zdravstveni problem. Ovo je posebno slučaj kada se to tlo nalazi u parkovima, kvartovima ili drugim mjestima gdje ljudi provode vrijeme.
Zdravstveni efekti će biti različiti u zavisnosti od vrste zagađivača u tlu. Može se kretati od razvojnih problema, kao što su djeca izložena olovu, do raka od hroma i nekih hemikalija koje se nalaze u đubrivu, bez obzira da li se te hemikalije i dalje koriste ili su zabranjene, ali se i dalje nalaze u tlu.
Neki zagađivači tla povećavaju rizik od leukemije, dok drugi mogu dovesti do oštećenja bubrega, problema s jetrom i promjena u centralnom nervnom sistemu.
To su samo dugoročni efekti zagađenja tla. Kratkoročno, izloženost hemikalijama u tlu može dovesti do glavobolje, mučnine, umora i osipa na koži na mjestu izlaganja.
Ekološki dugoročni efekti zagađenja tla
Kada je u pitanju sama okolina, posljedica kontaminiranog tla je još strašnija. Tlo koje je kontaminirano ne bi trebalo više da se koristi za uzgoj hrane, jer hemikalije mogu da uđu u hranu i naškode ljudima koji je jedu.
Ako se kontaminirano tlo koristi za uzgoj hrane, zemljište će obično proizvoditi niže prinose nego što bi bilo da nije kontaminirano. Ovo, zauzvrat, može uzrokovati još veću štetu jer će nedostatak biljaka na tlu uzrokovati veću eroziju, šireći zagađivače na zemljište koje možda ranije nije bilo zaprljano.
Pored toga, zagađivači će promijeniti sastav tla i vrste mikroorganizama koji će u njemu živjeti. Ako određeni organizmi izumru u tom području, veće životinje grabežljivci će također morati da se odsele ili uginu jer su izgubile zalihe hrane. Stoga je moguće da zagađenje tla promijeni cijeli ekosistem.
Suočavanje sa zagađenjem tla
Postoje neki načini da se tlo vrati u prvobitno stanje ili da se ukloni pokvareno tlo kako bi se zemljište ponovo moglo koristiti za poljoprivredu. Ukaljano tlo se može transportovati do mjesta gdje ljudi neće biti izloženi hemikalijama, ili se tlo može prozračiti kako bi se uklonile neke od kemikalija (što može dodati problem zagađenja zraka ako se kemikalije mogu ispustiti u zrak).
Ostale opcije uključuju ono što je poznato kao bioremidijacija, gde se mikroorganizmi koriste za konzumiranje jedinjenja koja izazivaju zagađenje, kao i elektromehaničke sisteme za ekstrakciju hemikalija, i zadržavanje hemikalija popločavanjem zaraženog područja.
Ništa od ovoga nije idealno rješenje. Sprečavanje kontaminacije na prvom mestu je najbolji način. Neće eliminisati sve potencijalne probleme zagađenja, ali odabir organske poljoprivrede dobar je način da zaštitite tlo (i sebe) od hemikalija koje se nalaze u pesticidima i drugim uobičajenim hemikalijama za baštu.
